Čini mi se,kako sve u svemiru ima dozu ozbiljnosti,jedino čovjek pretjeruje.
Pogledajte životinje,dal se kad neka od njih smije?

"Mi smo nebesima,zemlji i planinama ponudili emanet,pa su se oni ustegli i pobojali da ga ponesu,ali ga je preuzeo čovjek-a on je,zaista,prema sebi nepravedan i lahkomislen-"(Al Ahzab:72)

Dolazi pacijent kod psihijatra na testiranje sposobnosti i stabilnosti:
Pacijent ulazi,sjede,i onako blagim tonom krenu:
Doktore,ako ja  nešto uradim,a da pri tome vi ostanete bez teksta,jesam li položio test?Doktor onako začuđeno,ne znajući šta će se desiti,pristade.
Pacijent ustade sa stolice i preko vrata...

Ako te smrt ne dotiče,ti si već odavno mrtav...
Ako te ljubav ne uzdiže,ti si već odavno zakopan...
Ako te srce ne tjera na suze,to je srce,koje ti tijelo uze...
Ako živiš ispod nivoa savjesti i razuma,svaka tvoja riječ šupljinu ima...
Ako nisi dotaknuo dno,i bar jednom nisi bio kao zrno,kako ćeš se uzdignuti...

Društvo u kome ne obitava siromaštvo,zaista je gladno drušvo...

Ti svakako...
Čezneš za ljubavlju...
Ne zbog nje same...
Već zbog osjećaja...
Da su sretne druge dame...
I kad skratiš i sakriješ...
Svoje plodove...
Duše raskošne...
Tada će i oči ljubavi...
Da te od tuge zaklone...

Pukao je od olovke špic.
Nešto kontam,ako želimo da bude olovka ponovo funkcionalna,moramo je zašiljiti,a samim tim što je šiljimo,uzimamo dio nje,koji više ne možemo vratiti,a da je ostavimo tupu,nikome ne bi koristila.Tako je i sa čovjekom,ako nema nevolja i ako mu je život lagodan,ostane tup i nikome ne koristi,svejedno je,prije ili kasnije,dobro je dok vas satire,bićete korisniji.

Budi kao duga...
Blizu joj sreća...
Daleko od nje tuga...

Budi kao zvijezda daleka...
Nikad zbog nje teška suza...
Nije potekla...

Budi svoje ostrvo pusto...
Kad bude oblačno i gusto...
Ti se srećom ukrasi...
Voli ljude od srca,mračnu stranu ugasi...

Ti mirišeš...
Tragom davnina čistih...
Ti odišeš...
Mladošću,godina istih...
Vrijednost je...
Tvoje ćutanje...
Baš kao što je vrijednost...
Ovo radosno svitanje...
Budim te...
Volim te...
Toliko nemam te...
A ipak imam te...
U mislima mojim...
Ti si naslikana...
U grudima mojih...
Ti si zakovana...
I kad poželiš...
Ti se vrati...
Kad i ti ovu ljubav osijetiš...
Bićeš spremna ljubav dati...

Tvoja su slova magična...
A tek riječi...
Dotakne me više ono što ćutiš...
Od onoga što kažeš...
A ti tako rijetko govoriš...
Pa i male mace ništa ne govore...
A zar moraju...
Kad izgledaš slatko...
Svako vrijeme je s tobom kratko...

Značiš mi previše,da bih te psovao,jezikom pagana,što proklinju sve drugačije.
Volim te i suviše,da bih šta dodao,kao što se na zdrav plod,ništa dodati ne može.
Nosim te,sad u duši,sljedećeg trena u srcu svome...
Nemam te,a ti ipak mirno odspavaš u naručju mome...